TAMBURA

Tambura je viđena kod Slovena mnogo prije nego što su oni doselili u ove krajeve.
Tako nam spominje grčki pisac Teofilok Simokata.
On pominje da su caru Mavrikiju, koji je u godini 519. prije Hrista ratovao na sjeveru, dovedeni neki zarobljeni Sloveni, koji kod sebe nisu imali nikakva oružja nego neke tambure na koje su svirali.
Dakle, Sloveni su imali tamburu u pradomovini.
Tambura je stari slovenski instrument koji su Sloveni sa sobom donijeli na Balkan. Uz tamburu su se pjevale epske pjesme.
Tambura se nije kitila šarama.

Godine 1658. Francuz Pule na svom putovanju kroz Bosansku krajinu piše:
"Imaju jošneku vrstu glazbala koje zovu tamburica; ona oblikom i veličinom podsjeća na drvenu cipelu naših seljaka.
Držak joj je dugačak tri četvrtine aršina, a nešto širi od dva dobra prsta. Na njemu su zategnute samo tri metalne žice, u koje udaraju perom
(terzijanom)"

Tambura ima tri žice. Kad se tamburom svira, onda igra dvoje i dvoje.
To je kolus. Uz tamburu se pjeva kao u Kozaračkom kolu.
U ovom kraju (Novi Grad) se isticao tamburaš Knežević koji je živio na granicima sela Dragotinje i Ahmetovaca.

Nekad je skoro u svakoj kafani (a to su bili lokali u kojima se nisu točila alkoholna pića) na zidu visila tambura kao kafanski inventar.
Bilo je svakom dozvoljeno i da zasvira i da zapjeva, ali je bilo nepisano pravilo da su samo vješti i ozbiljni pjevači smjeli da prihvate tamburu u ruke, jer to nije bilo mjesto gdje bi se neko učio da svira ili da izvodi svašta.
To je tako trajalo sve do pojave harmonike.

---

Tamo đe se Grmeč sa Kozarom spaja
A Una sa Sanom ne razdvaja